68 godina palestinske „katastrofe“

68 godina palestinske „katastrofe“

Godine 1948., na tlu Palestine odigrao se događaj koji je duboko obilježio historiju arapskoga svijeta. Događaj koji je potpuno promjenio geopolitičku sliku toga teritorija. Izrael danas slavi godišnjicu „Rata za nezavisnost“, kako ga cionistički režim naziva. Tada je i zvanično uspostavljena država Izrael.

Sa druge strane 1948. godina predstavlja bolnu ranu za sve Palestince i Arape uopće. Te godine u maju mjesecu je izgubljena zemlja bereketa- Palestina. Ovaj dragocjeni dio zemaljske kugle je već krajem 19. stoljeća počeo biti meta napada cionističkih krugova. Tada je Teodor Hercl, osnivač cionizma, otišao osmanskom sultanu Abul Hamidu Drugom i od njega tražio da mu ustupi Palestinu, na kojoj će on napraviti državu za Jevreje, a za uzvrat bi bio bogato nagrađen, i on i osmanska država. „Palestina nije moje vlasništvo, već je to dio islamskoga umeta“- bio je jasan Sultan, pokazavši Herzlu odlučnost da neće prepustiti niti pedlja islamskoga carstva.

Hercl nije uspio, ali jesu njegovi potomci. Nakon britanskog povlačenja iz Palestine 1948. godine, Arapi su doživjeli poraz i morali su, za njih Svetu zemlju, prepustiti cionističkom režimu. U ovom scenariju veliku ulogu su imale zapadne zelje, pogotovo Velika Britanija, koja je stvorila sve neophodne uslove da cionistički projekat uspije. To je značilo da je okolne arapske zemlje ostavila nesposobne da se suprotstave iole jakom protivniku, a sa druge strane omogućila je jevrejskim doseljenicima da za kratko vrijeme vojno ojačaju, te da preuzmu državne institucije. Cionistički lobiji na drugoj strani su pripremili međunarodne faktore za pojavu novoformirane države- Izrael.

I zaista nakon šestomjesečnih sukoba na Palestinskom tlu, cionistički projekat je i zvanično uspio. U jutarnjim satima 15. maja 1948 godine proglašeno je uspostavljanje izraelske države, koja je vrlo brzo priznata od velikih svjetskih sila, prvenstveno Amerike. Uslijedilo je ubrzano doseljavanje Jevreja iz čitavog svijeta, tako da je Izrael imao sve više neophodnih elemenata za normalno funkcionisanje države.

Naravno, da bi doseljenici imali gdje doći bilo je potrebno iseliti i protjerati autohtono palestinsko stanovništvo. Tom prilikom je protjerano skoro 900 000 stanovnika. Mnogi su pobijeni i zatvoreni, a uništeno je 531 naselje. Ubijanja, protjerivanja, zatvaranja se dešavaju do dana današnjeg. Na sceni su brutalna kršenja ljudskih prava, osuđena od čitavog svijeta.

Te godine je svijet je svjedočio realizaciji strašnog projekta koji počiva na krvi, patnji i suzama jednog čitavog naroda. Od tada je veliki broj Palestinaca raseljeno po čitavom svijetu. Oni već 68 godina očekuju povratak u svoje domove. Bilo je za očekivati da prolaskom desetljeća želja za povratkom slabi i umire. Međutim, svake godine 15. maja, kada Palestinci obilježavaju Nakbu, vidimo veliku želju za povratkom. Taj dan je podsjetnik čitvom svijetu o velikoj tragediji i nepravdi koja je učinjena jednom narodu. Sa druge strane maj 1948. je opomena i svim drugim narodima da se samo jaki, ujedinjeni i snažni mogu oduprijeti i suprotstaviti raznim projektima kao što je ovaj. Palestinci su to dobro osjetili na svojoj koži, kao i Bošnjaci početkom devedesetih godina. Ipak, volja i želja za svojim, za istinom, uvijek postoji i ne može se ubiti, ma koliko imate oružja i sredstava. Tako i u Palestini. Sada čitav svijet zna da se posljednjih desetljeća u Palestini dešava nepravda i zlo. To je valjda prvi korak ka povratku otetog.

 

cbbs.ba