PREVEDENO| Profesorica sa Univerziteta u Britaniji: Palestinsko pitanje je borba za pravdu i pravo na državu

PREVEDENO| Profesorica sa Univerziteta u Britaniji: Palestinsko pitanje je borba za pravdu i pravo na državu

 

PRIJEVOD: Adnan Ljevo

 

Engleska naučnica i univerzitetska profesorica Sarah Irving, jedna je od najvećih britanskih boraca za palestinsko pitanje. Autorica je mnogobrojnih knjiga i učesnica mnogih pro-palestinskih aktivnosti. Palestinsko pitanje smatra jedno od navažnijih životnih preokupacija.

Profesorica Irving je doktorirala na univerzitetu u Edinburgu na temu „Kulturni život u Palestini za vrijeme britanskog mandata“, u kojem se osvrnula na arapsku kulturu van tradicionalnih okvira. U svojoj disertaciji je nastojala ukazati na zapadni stereotipni pogled na Arape, njihovu kulturu i tradiciju. Njena knjiga „Lejla Khaled – ikona palestinskog oslobođenja“, prevedna je na arapski, turski, danski i indonežanski jezik.

Novinar Al Jazeera-e se susreo sa njom i prenosimo vam intervju:

Koji su to motivi koji su vas učinili jednom od najvećih podržavaoca palestinske borbe i na kakve teškoće i izazove ste nailazili na tom putu?

Na početku želim istaći da nisam orjentalistica. Palestinskim pitanjem sam se počela baviti kao neko ko se solidariše sa tim ljudima. Ono što me približilo ovom pitanju jeste moja vjera u pravdu i borbu za ljudska prava širom svijeta. U to ime sam obišla mnoge zemlje kao što su: Kuba, Meksiko, Nikaragva i još neke druge, u kojima sam se borila za ljudska prava, revolucionarne ideje itd.

Moja prva posjeta Palestini se desila  2001. godine. Tamošnje prilike sam upoznala iznutra, što je učinilo da je palestinsko pitanje prestalo biti samo moja borba za pravdu, već moja osnovna životna aktivnost. Do tada sam imala drugačiji pogled na svijet. Otkrivajući palestinsko pitanje, postalo mi je jasno da će ono postati moj životni prioritet. Ono što sam vidjela u Palestini, nakon druge intifade, bio je uzrok da svoju snagu i mogućnosti usmjerim ka rješavanju palestinskog pitanja. Svjedočila sam događaju kada je IDF vršio opsadu Bazilike Rođenja Isusova u Betlehemu, pošto su se u njoj nalazili palestinski militanti. Tada sam indirektno pomagala opkoljene Palestince. Nakon mog povratka kući počela sam okupljati grupe sa ciljem posjete Palestini i uvida u stvarnu situaciju na terenu. Ove grupe su imale turističko-političke izlete u Palestinu. Ne mogu reći za neki izlet da je turistički, ukoliko ga čine Evropljani i Amerikanci koji su došli da upoznaju palestinski problem iz bliza. Također, prodavali smo palestinske proizvode, pomažući na taj način njihove ekonomske projekte.

Možeš li nam reći nešto više o tvojim knjigama koje govore o palestinskom otporu?

Prvu knjigu „Gaza pod vatrom 2010“, napisala sam zajedno sa Sharyn Lock. U ovoj knjizi su sabrana iskustva sa njenog putovanja na humanitarnom brodu, koji je probio izraelsku blokadu i ušao u Gazu, 2008. godine. Također, napisala sam i turističko-politički vodič o Palestini „Vodič kroz Palestinu-2011“. Ovu knjigu sam napisala oslanjajući se na vlastita iskustva i preporučujući posjetiteljima mjesta gdje mogu naučiti autentičnu historiju i kulturu palestinskog naroda. Ukratko, Vodič ukazuje na geografska mjesta, muzeje, kulturno-historijske spomenike koji će pomoći turistima da upoznaju jedan narod i njegovu bogatu historiju.

Nakon toga na red dolazi knjiga „Lejla Khaled- ikona palestinskog oslobođenja“ (2011). To je bila moja treća knjiga po redu, ali se u mnogome razlikovala od prethodnih. Ovu knjigu sam napisala zahvaljujući informacijama koje sam dobivala iz dva pravca. Prvi izvor su bile osobe koje su poznavale Lejlu i koje su živjele sa njom u Ammanu, dok sam drugi izvor našla u brojnim drugim ljudima koji su je poznavali i imali priliku da se sa njom druže za vrijeme njenog djelovanja. Mnogo korisnih informacija sam našla i u raznim novinama i časopisima. Također, koristila sam i knjigu koju je napisao čovjek, putnik u avionu kojeg je Lejla otela. Dakle, želim da kažem da je knjiga nastala kao rezultat mnogo izvora i isto vrijeme mnogo različitih mišljenja, što je čini poprilično objektivnom.

Zašto ste izabrali baš Lejlu Khalid za temu vaše knjige?

Kao što sam već kazala, primjetan je stereotipan pogled na položaj i ulogu žene u istočnim zemljama. Vidjela sam da Lejlin primjer zaslužuje da o njemu pišem, jer je u mnogo čemu izlazio, odnosno razbijao te stereotipne poglede. Odabrala sam Lejlinu priču jer je ona bila sekularni, ljevičarski militant. Palestinsko pitanje jeste borba za pravdu i sopstvenu zemlju, a ne sukob vjera, kako to izraelska politika želi predstaviti. Zapadne zemlje na taj problem gledaju upravo na taj način, posmatraju ga kao vjerski konflikt, što apsolutno nije tačno.

Možete li nam reći nešto više o knjizi “Ptica nije od kamena” u kojoj ste sabrali palestinsku i škotsku poeziju.

Moj prijatelj Henry Bill otišao je sa grupom škotskih pjesnika u Palestinu. Tamo su upoznali neke od palestinskih pjesnika. Ja sam još prije toga prevodila palestinsku poeziju na engleski jezik i pokazala je nekim od najboljih škotskih pjesnika. Oni su nakon toga napisali nekoliko pjesama, nadahnuti stihovima koje sam prevela. Na taj način je nastala “Ptica nije od kamena”,  u kojoj se nalaze divna kombinacija pjesama palestinskih i škotskih pjesnika. Knjigu sam uredila zajedno sa Billom Henryem. Pokušali smo sabrati što veći broj palestinskih pjesnika, ali smo zaobišli one najpoznatije, Mahmoda Derwisha, Samiha Al Kasima, Tawfika Ziada i druge. Pjesme ne govore samo o palestinskom pitanju, već o ljubavi, nadi, životu, dječačkim snovima i drugim sličnim temama.

A vaša doktorska disertacija?

Moja doktorska disertacija govori o periodu od samoga kraja vladavine Osmanskog carstva pa do palestinske katastrofe, odnosno do vremena britanskog mandata u Palestini. Obrađujem kulturni aspekt u samoj Palestini kroz život trojice palestinskih intelektualaca  koji su živjeli u sličnim životnim okolnostima i koji govore o percepciji budućnosti svoje zemlje. Osnovna ideja, koja je bila dominantna u tom periodu je bila borba za nezavisnost Palestine i palestinskog nacionalnog identiteta, kao što se desilo u Siriji, Iraku, Libanu itd. Niko tada nije mogao pretpostaviti da će se desiti katastrofa jednog naroda. Očekivanja su bila usmjerena ka nezavisnoj Palestini i niko tada nije niti najmanje razmišljao o scenariju koji se spremao, stvaranju Izraela na njihovoj zemlji.

Doživjela si razne pritiske i probleme u Engleskoj zbog podrške palestinskom pitanju?

Da, bila sam izložena određenim problemima tokom moga djelovanja. Recimo, jedne prilike je trebalo da se održi svečano predstavljanje knjige “Vodič kroz Palestinu”, u Manchesteru. Grupa cionista je nastojala ometati rad bibilioteke u kojoj je svečanost trebala da se desi. Danima su narušavali rad ove biblioteke do te mjere da se događaj na kraju morao otkazati. Inače, cionisti su bili jako zabrinuti i uzrujani zbog izdavanja ove knjige, koja je kod njih izazvala više bijesa nego li knjiga “Lejla Khalid”. To nije čudo jer „Vodič“ naziva historijske, geografske i kulturne  spomenike Palestine, njihovim orginalnim arapskim imenima, što potvrđuje pravo palestinskog naroda na otetu zemlju. Izrael se inače bori protiv takvih pojava u bilo kojem obliku.

Koji je tvoj doprinos u bojkotu Izrela?

Podržavala sam, i to još uvijek činim, akademski i kulturni bojkot Izraela. Uvidjela sam da bojkot na kulturnom, intelektualnom i akademskom nivou, uzrokuje mnogo veću nelagodu i zbunjenost kod Izraelaca, nego ekonomski bojkot. Mogu reći da je ovakva vrsta bojkota donijela velike rezultate, a posebno zbog toga što se Izrael uporno pokušava predstaviti Zapadu kao demokratsko društvo koje pruža sve slobode svojim građanima. Upravo je bojkot pokazao onu pravu, realnu sliku prilika u Izraelu.

Već ste kazali da prevodite djela sa arapskog na engleski jezik?

Prevodim tematiku koja govori o arapskoj kulturi, ali van tradicionalnih okvira. Pokušavam time da promjenim sliku arapskog svijeta u očima zapadnog čovjeka. Trenutno završavam prevod priče: „Jevreji današnjice“ od jemenskog autora Alija Al Makrija. Jako mi se svidjela priča i njena ideja, pa sam odlučila da je prevedem. Prilikom prevođenja sam naišla na poteškoće, jer je autor koristio neke riječi iz narodnog jemenskog govora. Njih nisam uspjela pronaći u riječniku. Dala sam svoj doprinos u prevođenju priča iz knjiga „Knjiga o Gazi“, i „Knjiga o Khartoum“, koja je trenutno u štampi, inače djelo sudanskih pisaca.

 

 

IZVOR: ALJAZEERA.NET